Dugo sam trazila nekog da mu dam srce i kad sam ga napokon nasla on je otisao i sa sobom odnio nasu proslost i moju buducnost.
Nasa ljubav,to je bilo nesto cisto poput suze u nasim ocima posljednje veceri,nevina poput poljskog cvijeta negdje na osami,nedirnutog,njeznog,sitnog za oko ali ipak tako velikog.
Tvoja ruka oko stuka mog,tvoje usne,hladne, zarko crvene-pune ljubavi...na mojim usnama zednih samo tvog daha,dodira.
Eh,da mi se samo vratit u one dane kad smo lezali na snijegu,grudve srece bacali...
U one dane kad su srca pucala od hladnoce,mi smo zagrljeni grijali i lozili nasa srca ljubavlju,u njima nikad nije bilo hladno....u dane kad smo se kroz vecernju maglu probijali zagrljeni,zaljubljeni,sretni...
Bezbroj noci u kojima se nismo mogli rastati.
Onda to proljece i to kasno,,,,Noci smo provodili gledajuci zvijezde...ljetni dani na Miljackoj,setnja tom ledenom rijekom....po jutarnjoj i vecarnjoj rosi.....
I nas zadnji susret,,,,nisu bile potrebne rijeci,oci pune suza i zadnji spoj usana ....
Od tada su prosle godine a ja jos uvijek zivim bez tvojih ....... ociju!!

U mom zivotu jos dugo nece biti svjetla,smisla i srece...Molim te.bar ponekad,u kasne nocne sate,kad ti nemir ukrade san,pogledaj u zvjezdano nebo i sjeti se nas.......a meni ce jos dugo drustvo praviti stara hartija,pero i bljesak svijece.
i naposljetku nada,zbog koje zivim ovaj zivot.....

.....for someone..... ve sakam!!!!!!!